Archimandrite Lazar of Ostrog
What my spiritual father Lazar taught me:
“In the Last Days, it will be extremely hard to advance in any virtue. Those who will still be able to confess that Jesus Christ is Son of God, will be saved. One thing is the most important to remember: God will never leave us; only thing that can happen is that we might leave Him. So we should pray constantly to God this way: Please Lord, don’t let me leave you!”
“If it was up to them (demons and those among men who consciously collaborate with them) Antichrist would come long time ago. But it’s not. They’re like ants, busily working on building their tower and just when they think they’re about to finish it, God comes and removes one tiny stone from it and the whole building collapses. And they, confused and confounded, have to start all over again.
Nevertheless, we should always have in mind that we are heading towards the end and not the beginning of time; and every word of Our Lord will be fulfilled: " Heaven and earth shall pass away, but my words shall not pass away." (Matthew 24:35)”
“A nation that prays to Mother of God can not perish.”
“In marriage, respect is the guardian of love; If you lose respect (for each other), love will inevitably vanish, too.”
Serbian abbot of blessed memory,
Archimandrite Lazar (Adzic) of Ostrog and Jovan Do [†2000]
RASTANAK
Stojim u samoći zalazećeg dana.
Misli su se umorile od lutanja po neistraživim dubinama Promisla.
Došlo je vrijeme za Rastanak…
Da li će mo se ikada ponovo sastati…,
Tišina upituje Neznanog Anđela.
Odgovor je još uvijek daleko od spoznaje.
Sve što sam naučila - dugujem Njegovoj Ljubavi.
Svaki korak napravljen - dugujem Njegovoj brizi.
Bio mi je Otac, kojeg sam čitavog života tražila;
Brinuo je o mojim strahovima i odgonio ih svojim svetim molitvama.
Njegov osmijeh znao je da zagrije sva zamrznuta pitanja.
Naučio me šta znači biti Voljen i kako je Ljubav ona sto spasava.
Nisam se nikada usudila da posumnjam.
A kako sam i mogla:
Pored njega svi su rečiti govornici izgledali smiješni
i nemoćni u svojim pokušajima;
Gospod Premili darovao je svog slugu darom
o kome sam jedino u žitijama Svetih čitala.
I eto i ja sam grešna imala tu Blagodat da imam njega za Učitelja.
Kako sada poslije njega…
Ko će mi pokazati skrivene riznice Božije Mudrosti?
Ko će me voditi Pravim stazama do Raja?
On me učio da ne vjerujem ljudima,
već samo Bogu - Svevišnjem Tvorcu, koji je jedini Istina.
A ja, nedostojna i da pogledam u pravcu Presvete Trojice,
jedino sto sam umijela je da zauvijek zavolim svog oca.
Kako bih samo voljela da sam mogla čitav ovaj zemaljski život
provesti u podnožju njegovog skuta…
On me učio:
"Moraš vjerovati Gospodu, a ne ljudima! U Njega se uzdaj,
jer te samo On neće iznevjeriti,…svi ljudi su grešni."
Ti nisi bio oče…Gospod te očistio od svakog grijeha.
Tvoju prošlost ne znam.
Znam da otkako si postao vjeran sluga Božiji,
ti nisi nikog iznevjerio…nikada!
Kako da se oprostim sa tobom…
Ljuta sam na tebe predragi oče, jer si zaboravio da me tome naučis…
…
Plačem oče, ne zbog tebe, koji ćes se konačno odmoriti
u zagrljaju Presvetog Gospoda, već plačem zbog sebe…
jer sam ostala bez svog jedinog istinskog prijatelja.
Z'Bogom OČE.
Ako se sjetiš, zamoli Gospoda
da i mene primi u tvoju kuću na Nebesima.
Tvoja nedostojna ćerka Aleksandra
SLAVA OCU I SINU I SVETOME DUHU.
ZA SVE BLAGODARIM GOSPODA.
on the grave of my spiritual father Lazar, monastery Jovan Do, Montenegro